Prije nego li počnem detaljnije pisati o vefkovima i njihovom djelovanju navest ću na samom početku ono što je rekao Abdulah ibn Mas'ud:
"Poslanik je nacrtao četverokut a zatim je povukao liniju kroz njegovu sredinu. Potom je povukao neke kratke linije do te središnje linije govoreći: "Ovo je ljudsko biće, a ovo (kvadrat) njegov zakup života koji ga okružuje sa svih strana, ova linija izvan kvadrata je njegova nada, te kratke linije su nesreće i nevolje koje ga mogu zadesiti".
Da li je Poslanik ovim riječima mislio na sam vefk, i da li je uopšte poznavao takvo nešto, teško je za potvrditi, no svakako ovo Muhamedovo kazivanje ostavlja dovoljno prostora za razmišljanje, poput mnogih drugih njegovih pripovijedanja.
Međutim, ono što je posve sigurno jeste da za jedno logično i pravilno proučavanje nauke o vefkovima treba opovrgnuti mnoge zablude koje je uporno prate. Naime, najveća pogreška je bilo šta, posebno u arapskoj magiji, dovoditi u vezu sa Kabalom jer mnogi ne znaju da su Kabalu izmislili češki Jevreji u Pragu u 18.vijeku. Većina arapskih udžbenika magije su mnogo stariji od 18.vijeka i bave se vefkovima (magičnim kvadratima), ezoterijskim značenjem brojeva (abjad), talismanima, prizivanjima...
Ukoliko su Arapi i pozajmili navedeno to svakako nije bilo od Jevreja nego od Indijaca i Kineza. Naime, najstarije spomene o vefkovima pronalazimo u Indiji i Kini. Jevreji su bili oduvijek izvrsni plagijatori i prisvojitelji tuđih učenja i ideja počevši od samog judaizma koji sadrži mnoštvo religijskih vjerovanja drevnog Egipta. Anđele i kerubine su Jevreji "pozajmili" od Iranaca (Amenta Spentas), takozvano "Drvo Života" u Kabali je kopirani skandinavski mit u koje su Jevreji dodali učenje o čakrama (Sefiroti) koje su također "pozajmili" od Hindusa, i tako redom. Prvi kralj-mag koji je pokorio džine i šejtane (demone) i stavio ih u svoju službu bio je perzijski kralj Džamšid (Jamshid) sin Undžanov. Na osnovu predaje o njemu Jevreji izmislili svoju priču o kralju Solomonu. Naravno, nisu samo Jevreji krali od drugih nego su to radili i kršćani (Anahita i Mitra, Horus i Izida, Marija i Isus) ali i muslimani. Naime, Allah je naziv drevne arapske boginje Mjeseca, čiji je simbol bio polumjesec. Heksagram (takozvana Davidova zvijezda), kao i pentagram potiču iz Babilona, krst je paganski simbol boga vjetra...
Ukratko sažeto modernim rječnikom cio taj proces ljudske duhovnosti može se svesti na pojam copy-paste. I taj trend nastavit će se i u budućnosti. Prije ili kasnije nestat će sadašnji oblik religijsko-magijskog shvatanja i pretočit će se u neki novi ali i dalje sa mnoštvom drevnih segmenata.
Generalno, sve rečeno treba sagledati kao jedan dugački evolucijski put od sivila čovječanstva tokom kojeg se kroz mnoge milenija stvarala i razvijala ljudska duhovnost u raznim oblicima. Zapamtite, mudrost nije nigdje akumulirana i koncentrisana nego je rasuta diljem svijeta, u svim postojećim religijama i kultovima, kroz mnoga vjerovanja i običaje. Svaka religija posjeduje samo jedan mali dio mudrosti dok je većina učenja obična manipulacija ljudskim osjećajima i životima.
Zato se oduvijek i govorilo da pojedini ljudi, poput asketa i pustinjaka, idu da pronađu bar zrnce više mudrosti i na tom putu oni ga traže oko sebe ali i u sebi, osamljuju se, te žrtvuju mnogo toga. Mudrost se uči ali njeno spoznavanje ne počinje i ne završava u ovom životu nego se nastavlja i u onim narednima.
